Varaždinski komorni orkestar
Augusta Cesarca 1
42000 VARAŽDIN

tel: 099 819 6398

 

 


foto : KD Sudec

novosti na vašu
 email adresu:

 

 

Drugi koncert, nedjelja 3. prosinca 2017.
Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 19:30h
Dirigent: Ivan Hut
Solistice: Ivana Lazar, sopran
Valentina Fijačko Kobić, sopran

 

Program:

Felix Mendelssohn: Simfonija za gudače br. 1 u C-duru
Allegro
Andante
Allegro

Giulio Caccini: Ave Maria

Samuel Barber: Adagio za gudače

Giuseppe Verdi: Ave Maria

Josip Hatze (instr: Ruben Radica): Lađa u noći
Josip Hatze (instr: Pavle Dešpalj): Serenada


***

Giacomo Puccini: Gudački kvartet u D-duru

Nicholas White: Magnificat za dva soprana i gudače

Dag Wirén: Serenada za gudače, op. 11
Preludij. Allegro molto
Andante espressivo
Scherzo. Allegro vivace – Trio. Poco meno molto
Koračnica. Tempo di marcia, molto ritmico

 

Dirigent i violist Ivan Hut (Pula, 1982) diplomirao je violu u razredu prof. Milana Čunka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (2005). Tijekom školovanja osvojio je brojne nagrade na državnim natjecanjima među kojima se izdvajaju Prva državna nagrada u kategoriji viole (2000) i Prva državna nagrada u kategoriji komornih sastava (2003). Kao violist nastupao je u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Češkoj, Sloveniji i Mađarskoj. Karijeru je počeo kao profesor viole, komorne glazbe i voditelj gudačkog orkestra u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu (2005-2010). Istovremeno, bio je stalni član Splitskog komornog orkestra (2000-2009), kada je, uz stalnu prisutnost i inspiraciju maestra Pavla Dešpalja, razvio ljubav prema dirigiranju.
Od 2010. do 2013. bio je predsjednik Udruge MAG (Mladi akademski glazbenici Split) u okviru koje je osnovao komorni orkestar s kojim je ostvario nekoliko zapaženih nastupa, kao i s gudačkim orkestrom Camerata Split što ga je osnovao 2013. Bio je producent koncertnog programa 59. Splitskog ljeta (2013), ravnatelj glazbenoga programa 60. Splitskog ljeta (2014) i ravnatelj Opere HNK u Splitu (2013-14).
Dirigiranje počinje studirati 2014. na Visokoj umjetničkoj školi Codarts u Rotterdamu (Kraljevina Nizozemska) u razredu prof. Hansa Leendersa, a usavršava se kod Kennetha Montgomeryja (Orkestar 18. stoljeća) i Etiennea Siebensa (Nizozemski omladinski orkestar). Godine 2016. završava studij dirigiranja (bachelor) opernim debutom Sestra Angelica G. Puccinija u režiji Michala Znanieckog. Iste godine upisuje magistarski studij u razredu prof. Leendersa, na kojemu specijalizira problematiku i utjecaj tradicije u izvođenju opera G. Verdija. Istovremeno, okupio je diplomirane studente Codarts Rotterdam i Kraljevskoga konzervatorija Den Haagu orkestar NOW. s kojim u Rotterdamu uspješno izvodi Šeherezadu N. Rimski-Korsakova i Bolero M. Ravela. Ove je godine ravnao i orkestrom Sinfonia Rotterdam u Rotterdamu.
Ivan Hut je bio stipendist fonda Lovro i Lilly Matačić i fondacije za mlade dirigente Kraljevine Nizozemske, Het Kersjes fonds (2016).

Sopranistica Ivana Lazar (Tuzla, 1976) diplomirala je 2001. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Mire Zidarić-Orešković i kao najbolji diplomant dobitnica je Nagrade Marija Borčić Muzičke akademije u Zagrebu. Magistrirala je u razredu Lidije Horvat-Dunjko, a usavršavala se i kod Dunje Vejzović, Konrada Richtera i Olivere Miljaković. Dobitnica je Diplome Darko Lukić i Nagrade Milka Trnina Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika te Nagrade Jurica Murai za najbolju interpretaciju na Varaždinskim baroknim večerima.
Već dugi niz sezona Ivana Lazar je prisutna na hrvatskoj glazbenoj sceni kao izvrstan interpret glazbe baroka, pretklasike i klasike. Dugogodišnja je solistica Hrvatskog baroknog ansambla, suosnivačica je ansambla za ranu glazbu Camerata Garestin, a kao solistica surađuje i sa zborom HRT-a. U isto vrijeme razvija i opernu karijeru koju počinje u Operi HNK u Zagrebu 2001. debitirajući u Puccinijevoj jednočinki Sestra Angelica. Od tada je ostvarila niz velikih koloraturnih uloga kao što su Gilda (Rigoletto G. Verdija), Kraljica noći (Čarobna frula W. A. Mozarta), Ofelija (Hamlet A. Tomasa), Oscar (Krabuljni ples G. Verdija), Clorina (Pepeljuga G. Rossinija), Lucia (Lucia di Lammermoor G. Donizettija) i mnoge druge…
Nastupala je s brojnim eminentnim orkestrima u zemlji i inozemstvu poput Zagrebačke filharmonije, Sarajevske filharmonije, Varaždinskog komornog orkestra, Simfonijskog orkestra HRT-a, a već je više sezona solistica i svjetski priznatog ansambla Le Parlement de Musique iz Strasbourga. Svojim je nastupima osvojila publiku i na najvećim hrvatskim festivalima kao što su Dubrovačke ljetne igre, Varaždinske barokne večeri, Osorske večeri, Splitsko ljeto, Riječke ljetne noći…
Od 2006. do 2008. bila je stipendistica CEE-Musiktheater/Deutschebank iz Beča. Stalna je članica Opere HNK u Zagrebu.

Sopranistica Valentina Fijačko Kobić (Varaždin, 1977) jedna je od najistaknutijih umjetnica na hrvatskoj opernoj sceni, čije pjevačko i glumačko umijeće dobro poznaju posjetitelji nacionalnih kazališnih kuća u Splitu, Zagrebu, Rijeci i Osijeku, ali i publika hrvatskih glazbenih festivala. Pjevanje je počela učiti u rodnome gradu, studirala i magistrirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Lidije Horvat-Dunjko, a usavršavala u Beču kod Kammersängerin Olivere Miljaković. Među brojnim nagradama ističu se nagrade za najuspješnijeg mladog glazbenika 2003. (Ivo Vuljević) i 2004. (Nagrada Zagrebačke filharmonije PBZ American Expressa), Nagrada hrvatskoga glumišta (2007), Nagrada Antun Marušić splitskog HNK za sezonu 2007/2008. te Nagrada Milka Trnina (2008).
U zagrebačkoj Operi HNK debitirala je 2001. kao Lauretta (Gianni Schicchi G. Puccinija). Bila je solistica Opere HNK u Osijeku (2003-2006), a od 2007. je članica Opere HNK u Splitu. Na opernoj pozornici ostvarila je bogat niz zahtjevnih sopranskih uloga u operama talijanskih, francuskih i slavenskih skladatelja. Posebnu pozornost posvećuje sopranskim ulogama u operama hrvatskih autora, pa je dosad s velikim uspjehom tumačila uloge Jelene (Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca), Maru (Adel i Mara J. Hatzea), Đulu (Ero s onoga svijeta J. Gotovca), Maricu (Splitski akvarel I. Tijardovića) i Lisabeth (Postolar od Delfta B. Berse).
Raznolik i bogat, operni repertoar Valentine Fijačko obuhvaća gotovo sva stilska razdoblja u rasponu od talijanskog ranobaroknog skladatelja F. Cavallija (opera Pompeo Magno) sve do skladatelja 20. stoljeća M. Ravela (lirska fantazija Dijete i čarolije).

Simfonije za gudače prva su djela Felixa Mendelssohna (1809-1847) na području orkestralne glazbe. Kao iznimno nadareno i svestrano čudo od djeteta, Mendelssohn je svoj je glazbeni stil razvio već u najranijoj mladosti na temelju proučavanja kontrapunkta J. S. Bacha, formalne čistoće i gracioznosti Mozarta te dramatske snage Beethovena i Webera.Pod tim je utjecajima skladao dvanaest simfonija za gudače, od 1821. do 1823, odnosno od svoje 12. do 14. godine. Prva simfonija u C-duru počinje lepršavim stavkom Allegro, drugi je stavak trodijelni ozbiljni Andante, a treći razigraniAllegro.
Uglazbljenje anđeoskog pozdrava Ave Maria koje se pripisuje talijanskom skladatelju, pjevaču, pedagogu i instrumentalistu Giuliu Cacciniju (1551-1618) iskrsnulo je tek u prošlome stoljeću, odnosno, nije bilo poznato sve do 1972, kada ga je – kao skladbu anonimnoga autora - prvi izveo Vladimir Vavilov, ruski gitarist i skladatelj, čiji je suradnik poslije skladbu pripisao Cacciniju, inače poznatom po dvije zbirke solo-pjesama uz continuoobjavljenima 1602. i 1614. pod nazivimaLe nuove musche i Nuove musche d nuova maniera di sciverle.

Adagio za gudače, jedna od najpopularnijih skladbi za gudače nastalih u 20. stoljeću, djelo je još jednog čuda od djeteta, kako su proglasili američkog skladatelja Samuela Barbera (1910-1981) kada je s 10 godina skladao operetu. Karijeru je počeo kao pjevač, bariton, a međunarodnu slavu kao skladatelj stekao je kada mu je Simfonijski orkestar NBC-ja pod ravnanjem Artura Toscaninija praizveo Adagio za gudače, 5. studenoga 1938. U toj obradi drugoga stavka vlastitoga Gudačkog kvarteta iz 1936. Barber je, prema riječima Barbare Heyman, „stvorio djelo istovremeno tužno i poetično, širokoga luka koji nakon dostignutog vrhunca pomalo nestaje u ništavilo“.
Giuseppe Verdi(1813-1901)je dva puta uglazbio tekstAve Maria: 1887. za sopran i gudače u operi Otelo, kao molitvu koju pjeva tužna Desdemona spremajući se na počinak netom prije nego što će je zadaviti njezin ljubomorni muž Oteloi 1889, za četveroglasni zbor a cappella, kao prvu od Četiri duhovne skladbe, tiskane 1898. I dok je za zbor uglazbio izvorni tekst latinske molitve, u operi Desdemona pjeva talijanski tekst Verdijeva libretista Arriga Boita, koji slijedi original u prva četiri stiha, a zatim molitva postaje osobnija: „Moli za one koji u molitvi kleče pred tobom, moli za grešnike, za one koji su nevini, i za slabe i potlačene i da moćni, ali jadni pokažu milost. Moli za one koji pognute glave trpe nepravdu i nesreću, za nas, moli za nas uvijek i u času smrti naše ... Zdravo! ... Amen!“

Jedan od utemeljitelja hrvatske glazbene moderne, Josip Hatze(1879-1959), najvrjednije je prinose hrvatskog glazbi dao solo-popijevkama i zbornim skladbama te operama. Solo-popijevke je skladao uglavnom na ljubavne i meditativne stihove svojih suvremenika oblikujući ih urođenim smislom za pjevnu izražajnost melodike, zadržavajući pritom spontanost i jednostavnost glazbenog izraza. Lađa u noći jedna je od Hatzeovih posljednjih popijevaka, nastala vjerojatno u proljeće 1943. na riječi Rikarda Katalinić-Jeretova. Skladateljev unuk Ruben Radica tu je popijevku, zajedno s još tri pjesme, instrumentirao za glas i gudački orkestar te objavio kao Četiri meditacije 2005. Serenada, na riječi Đure Jakšića, skladana je između 1918. i 1921, a za glas i gudače instrumentirao ju je Pavle Dešpalj 2004.

Giacomo Puccini (1858-1924),u rodnom je gradu Lucci, u kojemu je djelovala već četvrta generacija skladatelja iz obitelji Puccini, završio Istituto Musicale Pacini kod ujaka Fortunata Magija. Godine 1880. obitelj ga je poslala na studij u Milano, gdje je u tri godine studija skladao Simfonijski preludij i Simfonijski capriccio za orkestar te nekoliko skladbi za gudački kvartet: Scherzo, Krizanteme, tri menueta i Gudački kvartet u D-duru u jednome stavku. Dovršen 1883. stavak je sonatnoga oblika, bez izrazito naglašenih suprotnosti između prve i druge grupe tema.

Magnificat za dva soprana i gudače američki je orguljaš, zborovođa i skladatelj Nicholas White napisao na engleski prijevod latinskoga hvalospjeva Blažene Djevice Marije za članove dječačkoga zbora Nacionalne katedrale u Washingtonu, gdje je od 1994. do 1998. djelovao kao pomoćni orguljaš i zborovođa. Izvorna verzija skladbe,praizvedena 1997. uz veliki uspjeh kod kritike, je za dva dječačka glasa i orgulje, čije mogućnosti dobro poznaje jer je u rodnome Londonu u Engleskoj prvu glazbenu poduku iz pjevanja i orgulja dobio kao član dječačkoga zbora. U SAD-u djeluje od 1989.
Švedski skladatelj Dag Wirén (1905-1986) je nakon studija kompozicije na švedskoj Kraljevskoj glazbenoj akademiji (1926-31), nastavio studij kompozicije i orkestracije u Parizu, gdje je upoznao glazbu Stravinskog i Prokofjeva, postavši i sam neoklasičar. U tom je stilu skladaoSerenadu za gudače (1937), zahvaljujući kojoj je postao poznat i izvan domovine. Skladao ju je prije svega pod utjecajem Mozartovih divertimenata i serenada, posebno Male noćne muzike. To kratko djelo puno vedrine i spontanosti počinje pastoralnim Preludijem u tempu Allegro molto, slijedi nemirni i povremeno mračni Andante espressivo, zatim Scherzo u tempu Allegro vivace s Trijom zlosutna prizvuka u tempu Poco meno molto. Popularnost Serenade osigurao je njezin zaključni stavak, Koračnica, kada je odabran za najavnu glazbu jedne BBC-jeve emisije.

Tatjana Čunko

 


Svi naši koncerti u ciklusu izravno se prenose na
3. programu Hrvatskog radija!