Varaždinski komorni orkestar
Augusta Cesarca 1
42000 VARAŽDIN

tel: 099 819 6398

 

 


foto : KD Sudec

novosti na vašu
 email adresu:

 

 
Peti koncert, nedjelja, 2. lipanj 2019.
Velika dvorana HNK u Varaždinu, 19:30 sati
Luka Ljubas, violina
Ivan Josip Skender, dirigent

 

Program:

Bruno Bjelinski: Musik ist unser Trost, elegija za gudače

Wolfgang Amadeus Mozart: 5. koncert za violinu i orkestar u A-duru, KV. 219
Allegro aperto
Adagio
Rondeau. Tempo di Menuetto

* * *

Wolfgang Amadeus Mozart: 29. simfonija u A-duru, KV. 201/186a
Allegro moderato
Andante
Menuetto & Trio
Allegro con spirit

 

Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981) Opću gimnaziju i srednju glazbenu školu u Varaždinu upisuje sa samo 12 godina. Nakon mature 1997. godine upisao je studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student kompozicije u povijesti Akademije. Godine 1999. upisao je paralelni studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja.
Usavršavao se na seminarima i radionicama iz dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy, Zubin Mehta i dr.) i kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni). Dobitnik je Rektorove nagrade za skladbu Heads and Tails. Od 2010. do 2012. pohađao je dvogodišnji postdiplomski studij orkestralnog dirigiranja u Beču u klasi prof.
Uroša Lajovica. Skladbe su mu izvođene u gotovo svim zemljama zapadne i srednje Europe, te u SAD, Kanadi i Meksiku. 2011. godine je skladao svoje najopsežnije djelo, operu Šuma Striborova koja je praizvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci u sklopu Muzičkog biennala Zagreb, te je doživjela brojne izvedbe u samo godinu dana svog postojanja. Bio je prvi skladatelj - predstavnik Hrvatske na europskom multimedijskom festivalu MusMA (Music Masters on Air) 2012. Laureat je stipendije Rudolf i Brigita Matz za mlade skladatelje. Kao dirigent surađivao je sa brojnim hrvatskim i stranim orkestrima i zborovima (Simfonijski orkestar austrijske radiotelevizije, Canadian Sinfonietta, operni ansambl Staatsheatera u Braunschweigu, Hrvatski barokni ansambl, Zagrebačka filharmonija, Varaždinski komorni orkestar, ansambl Nacionalne Opere i Baleta Tirana, Dubrovački simfonijski orkestar, Karlovački komorni orkestar, Zagrebački orkestar mladih, Zbor i orkestar HRT-a, Akademski zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma). Zbor Palma je pod njegovim vodstvom osvojio prvu nagradu na državnom natjecanju pjevačkih zborova u Zagrebu 2006., 2008., 2010. i 2012. te posebnu nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog autora 2008. Na međunarodnom festivalu zborova u Ohridu 2009. i na međunarodnom festivalu zborova u Pragu 2011. osvaja prve nagrade i posebne nagrade žirija. Bio je jedan od pokretača i prvi zborovođa Djevojačkog zbora Hrvatske 2011. U dirigentskoj karijeri osobito je posvećen izvedbama i praizvedbama skladbi suvremenih hrvatskih autora, a 2012. članovi ansambla za suvremenu glazbu Cantus izabrali su ga za stalnog dirigenta. Od 2005. do 2014. zaposlen je u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu na mjestu zborovođe te sudjeluje u svim opernim produkcijama kao zborovođa, asistent ili dirigent. Godine 2009. postao je asistent prof. Uroša Lajovica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U bečkom Musikvereinu debitirao je 2011. godine, a u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 2012. s operom Ljubavni napitak Gaetana Donizettija. Iste godine ravna premijerom opere Schuster von Delft Blagoja Berse, za čiju je pripremu, redakciju partiture i izvedbu primio nagradu Društva sveučilišnih nastavnika u Zagrebu. Debitirao je u Staatstheateru u Braunschweigu 2016. godine izvedbom opere Tosca. Bio je umjetnički ravnatelj Opere HNK u Zagrebu za opernu sezonu 2013./2014. Od sezone 2014./2015. do zaposlen je na funkciji dirigenta Opere HNK u Zagrebu. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu zaposlen je na mjestu docenta na odsjeku za dirigiranje, udaraljke i harfu. Dobitnik je nagrade Stjepan Šulek za kompoziciju 2017. godine za skladbu Phantasmagoria.

Luka Ljubas (Beč, 1996) zbog svoje je zrelosti u muziciranju, lakoće kojom svira i posebnog tona jedan od najtalentiranijih glazbenika svoje generacije. Rođen je u hrvatsko-japanskoj obitelji glazbenika. U dobi od 4 godine od svoje majke dobiva prvu glazbenu poduku a nakon toga i na glazbenoj školi Margareten u Beču u klasi prof. Arkadija Vinokourova. Godine 2006. počinje studij na Koruškom državnom konzervatoriju u klasi prof Briana Finlaysona. Od 2012. godine Luka pohađa Glazbeno sveučilište u Beču u klasi prof. Gerharda
Schulza. Usavršava se na majstorskim tečajevima kod Tanje Becker-Bender, Shamuela Aškenazija, Soo-Ock Kim, Pavela Vernikova, Eszter Haffner, Igora Ozima, Rodneya Frienda, Viktora Tretjakova i Yuzuko Horigome. Tijekom svoje karijere nastupao je u Austriji, najčešće u bečkom Konzerthausu i Musikvereinu, a i na brojnim međunarodnim pozornicama (u Armeniji, Sloveniji, Italiji, Japanu i Hrvatskoj). Svirao je kao solist sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Bečkim komornim orkestrom, Koruškim simfonijskim orkestrom,
Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, bečkim orkestrom Mozart, Simfonijskim orkestrom Artsakh, orkestrima Schoenbrunn Palace i Academia Ars Musicae, Orkestrom Padove i Veneta, koruškim Novim komornim orkestrom i komornim orkestrom Krems. Nastupao je uz pratnju mnogih poznatih dirigenata, kao što su Kevin John Edusei, Eduard Strausser, Uroš Lajovic, Moritz Gnann, Tonči Bilić, Alexander Soddy, Guido Mancusi, Christian Schulz, Johannes Wildner, Noorman Widjaja, Aleksej Kornienko, Taejung Lee, Marta Gardolinska, Christian Birnbaum i drugima. Usavršava se na majstorskim tečajevima kod Tanje Becker-Bender, Shamuel Aškenazi, Soo-Ock Kim, Pavel Vernikov, Eszter Haffner, Igor Ozim, Rodney Friend, Viktor Tretjakov i Yuzuko Horigome. Luka Ljubas je dobitnik brojnih nagrada, uključujući i nekoliko prvih i specijalnih nagrada. Neke od njih su: Prva nagrada na natjecanju Prima la Musica, Prva nagrada na 10. Međunarodnom natjecanju u Padovi 2013, posebno priznanje Koruškog konzervatorija u Klagenfurtu, kao i posebna nagrada Sveučilišta za glazbu i primjenjene umjetnosti u Beču. Prvi je put privukao širu pozornost javnosti nakon što je 2017. osvojio Prvu nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml kao prvi Hrvat u 40-godišnjoj povijesti toga natjecanja kome je to pošlo za rukom, istovremeno osvojivsi i sve posebne nagrade! Iste je godine dobio nagradu Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži i nagradu Zagrebačke filharmonije za najboljeg mladog glazbenika u 2017. godini.
Odnedavno se također bavi i pedagoškim radom, uz ostalo i kao predavač na Muzičkoj ljetnoj akademiji u austrijskom Feldkirchenu. Luka njeguje i komornu glazbu sa umjetnicima kao sto su Erwin Kropfitsch, Jeremijas Fliedl, Rohan De Silva, Mark Kinkaid, Nađa Höbarth i Ekaterina Rumyantseva. Od 2014. godine Luka svira na violini Giovannija Battiste Guadagninija iz 1783-1785 godine, čuvene torinske graditeljske violinističke škole, koju mu je na neograničeno korištenje ustupila Londonska glazbena kuća Beare Violin Society.
Nakon uspješno položene audicije u veljači ove godine, od rujna 2019. Luka će postati punopravni član orkestra Bečke državne opere i Bečkih filharmoničara, a očekuju ga i debitantski nastup u njujorškom Carnegie Hallu te koncerti na Glazbenom festivalu Chelsea, nekoliko recitala i koncerti u Klagenfurtu, Ljubljani, Sarajevu …

Hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski (Trst, 1909-Silba, 1992) u Zagrebu je diplomirao i doktorirao pravo te studirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u klasi Blagoja Berse, te Frana Lhote i Franje Dugana. Do Drugog svjetskog rata djelovao je kao sudski i odvjetnički pripravnik, početkom rata je interniran, a od jeseni 1943. priključio se partizanima djelujući naizmjence na Visu i u Bariju. Od jeseni 1945. do umirovljenja 1977. bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao iznimno plodan skladatelj simfonija, solističkih koncerata, komornih, klavirskih, vokalnih i glazbenoscenskih djela, Bjelinski je razvio prepoznatljiv individualni stil neoklasicističkih obilježja, privržen tonalitetu i klasičnim oblicima, jasnoj melodici, polifonim tehnikama te neobaroknoj motoričnosti. Sva ta obilježja, osim motoričnosti, prisutna su i u Elegiji za gudački orkestar Die Musik ist unser Trost / Glazba je naša utjeha. Motoričnost tu ustupa mjesto elegičnoj pjevnosti u finome polifonom ispreplitanju dionica gudača, od kojih Bjelinski violončelu i violini te dvjema violinama zajedno nekoliko puta povjerava istaknutije solističke nastupe, da bi u završnome dijelu violina i violončelo ostali na trenutak jedini sugovornici. Elegija završava koralom na čijem kraju se tužno smješka pikardijska terca.

Jedan od trojice glavnih predstavnika bečke klasike, Wolfgang Amadeus Mozart (Salzburg 1756-Beč, 1791) je opće i glazbeno obrazovanje dobio od oca Leopolda, uz čiju je pomoć već u dobi od 13 godina stekao ugled i kao skladatelj i interpret. Kao „čudo od djeteta“ predstavio se nizom turneja širom Europe, da bi 1773, u svojoj sedamnaestoj godini, postao koncertni majstor dvorskog orkestra biskupa Colloreda u Salzburgu. U tome razdoblju (1773-1776) stvara pet koncerata za violinu, od kojih Peti koncert u A-duru, K. 219, dovršen 20. prosinca 1775., dobiva naziv Turski, zbog iznenađujuće žestine središnje bučne epizode orkestra u završnome Rondu. I prvi je stavak, sonatni Allegro aperto, pun naglih izmjena nježnosti i grubosti, dok je središnji Adagio primjer čiste jednostavnosti i nevinosti. Taj se koncert smatra vrhuncem Mozartovih koncertantnih djela toga razdoblja, a svakako je posljednji od njegovih violinskih koncerata koji su sačuvani u čistom i neosporavanom obliku. U istome razdoblju, početkom 1774, nastaje i 29. simfonija u A-duru, K. 201/186a, jedna od najpoznatijih Mozartovih ranih simfonija, u kojima osamnaestgodišnji skladatelj mijenja svoj mladalački simfonijski stil i počinje stvarati djela koja se već po savršenstvu mogu uspoređivati s njegovim zadnjim simfonijama. Usprkos skromnoj instrumentaciji, koja – kao i u Petom koncertu za violinu – uz gudače koristi samo dvije oboe i dva roga – Mozart u prvome stavku, sonatnom Allegro moderato, dobiva snagu izražajnosti korištenjem imitacija, da bi u trodijelnom drugom stavku, Andante, profinjenim odnosima gudača i puhača dao komorni karakter. Menuet donosi kontraste ljupkosti i žestine, a produhovljeni završni sonatni Allegro con spirito, prema mišljenju skladateljeva biografa Einsteina, ima najbogatiju i najdramatičniju provedbu koju je Mozart do tada napisao.

Tatjana Čunko

 

sastav orkestra:
Violine: Dunja Bontek koncertmajstorica, Ivana Penić-Defar, Anđelko Ilčić, Petar Haluza, Saša Borčić Reba, Lana Adamović, Ivana Šambar, Tomislav Vitković, Slavko Vinceković, Ladislav Ilčić, Melita Šafran
Viole: Milan Čunko, Martina Pustički, Tajana Škorić
Violončela: Krešimir Lazar, Dora Kuzmin Maković, Davor Gluhak
Kontrabas: Saša Špoljar
Oboe: Jelena Ilčić, Dunja Čolić
Rogovi: Marko Novak, Miro Markuš


Svi naši koncerti u ciklusu izravno se prenose na
3. programu Hrvatskog radija!