Varaždinski komorni orkestar
Augusta Cesarca 1
42000 VARAŽDIN

tel: 099 819 6398

 

 


foto : KD Sudec

novosti na vašu
 email adresu:

 

 

Prvi koncert, nedjelja, 7. listopad 2018., 19:30h
Mario Korunić, violina i umjetničko vodstvo
„Čudo od djeteta“

 

Program:

 

Felix Mendelssohn: Simfonija za gudače br. 9 u C-duru, MWV N 9
Grave – Allegro
Andante
Scherzo – Trio più lento
Allegro vivace

Gioacchino Rossini: Sonata za gudače br. 1 u G-dur
Moderato
Andante
Allegro

Giuseppe Tartini: Koncert za violinu i orkestar u d-molu, D. 45
Allegro assai
Grave
Presto

Benjamin Britten: Jednostavna simfonija za gudače, op.4
Boisterous Bourrée
Playful Pizzicato
Sentimental Saraband
Frolicsom Finale

 

Mario Korunić (Zagreb, 1964) jedan je od vrhunskih violinista koji redovito gostuju kao solisti i koncertni majstori Varaždinskog komornog orkestra. Rođen u obitelji glazbenika, prvi je put javno nastupio već kao osmogodišnjak. Violinu je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu prof. Milana Barića  (do 1981) i na Državnom konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski u Kijevu, u razredu prof. Bogodara Kotoroviča, diplomiravši s pohvalama 1988. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod Henrika Szerynga i Yfraha Neamana te surađujući s vrhunskim dirigentima. Godine 1978. osvojio je prvu nagradu na Jugoslavenskom natjecanju mladih glazbenika, 1985. je bio prvi hrvatski finalist u povijestiMeđunarodnog violinističkog natjecanjaVaclav Huml u Zagrebu, a 1991. osvojio je treću nagradu na Međunarodnom violinističkom natjecanju Rodolfo Lipizer u Italiji. Bio je koncertni majstor orkestra Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskoga komornog orkestra, a od 1990. djeluje kao vođa dionice drugih violina Minhenskoga komornog orkestra. Kao solist nastupao je uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, uz Ensemble del Arte, Minhenski komorni orkestar i Varaždinski komorni orkestar. Godine 1999. utemeljio je grupu Gitanes Blondes s kojom svira balkansku, klezmer i keltsku narodnu glazbu, s kojom nastupa diljem svijeta i snima vrlo uspješne CD-ove. Kao koncertni majstor, solist i umjetnički voditelj programa pretplatničkih koncerata Varaždinskog komornog orkestra, Mario Korunić je do sada gostovao šest puta, svaki put s pomno osmišljenim programom.
Večerašnji je naslovio „Čudo od djeteta“, kako s njemačkoga, odnosno engleskoga prevodimo izraze „Wunderkind“, odnosno „Child prodigy“ za malo dijete koje ima velike sposobnosti ili je vrlo nadareno. Izraz je navodno na njemačkome jeziku prvi upotrijebio Immanuel Kant 1725. za Christiana Heinricha Heinekena, koji je s dvije godine govorio latinski i francuski, s tri sastavio povijest Danske, a briljirao je i u matematici, ali nije doživio petu godinu. Izraz se ustalio u 19. stoljeću, uglavnom vezan uz glazbenike, od kojih se „čudom od djeteta“ najčešće naziva Wolfgang Amadeus Mozart. Danas mnogi internetski portali na temelju različitih kriterija nude vlastite rang-liste „čuda od djeteta“, općenite ili u nekome području, najčešće opet u glazbi, na kojima je uglavnom i dalje Mozart prvi (Wikipedia, Encyclopædia Brittanica, History. com). Godine 2009. Glazbeni magazin BBC-ja angažirao je 16 najuglednijih britanskih glazbenih kritičara da odaberu najveća „čuda od djeteta“ na temelju toga što su stvorili prije svoga 18. rođendana. Pregledom broja i kvalitete stvorenih djela, uključujući jedno remek-djelo po skladatelju svaki je kritičar odabrao jednoga skladatelja i tako je nastala lista od 10 najvećih „čuda od djeteta“ svih vremena. Prvo ime na listi je Felix Mendelssohn, a slijede Franz Schubert, Erich Korngold, Aleksandar Glazunov, Sergej Prokofjev, Benjamin Britten, Camille Saint-Saens, William Crotch, Franz Liszt i Dmitrij Šostakovič. Zašto na toj listi nema Mozarta, objasnio je jedan od sudionika, Stephen Johnson: „Prvo pravo remek-djelo, Simfoniju u A-duru, K. 201 Mozart je skladao kada je imao 18 godina. Nekoliko obećavajućih djela što ih je skladao sa 17 godina – kantata Exultate, jubilate, Gudački kvintet K. 174 i, najupečatljivije, Mala simfonija u g-molu, K. 183 – ne mogu se usporediti s originalnošću, dubinom izražajnosti i zaokruženim majstorstvom Mendelssohnova Okteta i uvertire za San ljetne noći“. Dvojicu s te liste – Felixa Mendelssohnai Benjamina Brittena - u svoj je izbor uključio i Mario Korunić, dodavši im Gioacchina Rossinija. Njegovi kriteriji morali su biti prošireni, odnosno ograničeni još i time da je dotično „čudo od djeteta“ skladalo i djela samo za gudače.

U slučaju prvoga od njih, Felixa Mendelssohna (Hamburg, 1809-Leipzig, 1847), simfonije za gudače prva su djela koja je stvorio na području orkestralne glazbe. Kao iznimno nadareno i svestrano čudo od djeteta,  Mendelssohn je svoj je glazbeni stil razvio već u najranijoj mladosti na temelju proučavanja kontrapunkta J. S. Bacha, formalne čistoće i gracioznosti Mozarta te dramatske snage Beethovena i Webera. Pod tim je utjecajima skladao dvanaest simfonija za gudače, od 1821. do 1823, odnosno od svoje 12. do 14. godine. Većinom imaju po tri stavka, osim Sedme, Osme i Devete koje imaju četiri, Desete koja je u jednome stavku i Jedanaeste, koja je peterostavačna. Deveta simfonija za gudače u C-duru počinje polaganim uvodom Grave u sonatni Allegro, drugi je stavak Andante, treći Scherzo s Trijom, a finale je Allegro vivace. Izdavači su joj nadjenuli naslov „Švicarska simfonija“, jer je nastala nakon obiteljskoga izleta Mendelssohnovih u Švicarskoj.

Iznimnu nadarenost za glazbu Gioacchina Rossinija (Pesaro, 29. veljače 1792 – Pariz, 13. studenoga 1868) rano su uočili njegovi roditelji glazbenici (otac kornist, majka pjevačica) od kojih je dobio prvu glazbenu poduku, a zatim i nastavnici na Liceo Musicale u Bologni, gdje je učio pjevanje, violončelo, klavir i kontrapunkt. Potvrdio ju je 1804., kada je u dobi od samo 12 godina skladao Šest sonata a quattro za dvije violine, violončelo i kontrabas, danas poznatih pod naslovom Sonate za gudače. Te šarmantne skladbe pokazuju Rossinijev urođeni osjećaj za melodijsku liniju, vješto baratanje skladateljskim tehnikama i, iznad svega, osobinu koja će krasiti sva njegova kasnija operna djela – smisao za humor. Najlakše ga je uočiti u okvirnim stavcima njegovih sonata za gudače, punima neočekivanih obrata. Prva sonata za gudače u G-duru počinje vrckavo elegantnim stavkom u tempu Moderato, drugi je stavak ozbiljni Andante, a treći prštavo virtuozni Allegro.

O posebno rano uočenoj glazbenoj nadarenosti Giuseppea Tartinija (Piran, danas Slovenija, 8. travnja 1691. – Padova, 26. veljače 1770) nema dokaza – njegovi roditelji namijenili su mu svećeničko zanimanje. Tijekom obrazovanja za svećenika u Piranu i Kopru dobio je i osnovnu glazbenu poduku, što mu je pomoglo da,nakon što je u Padovi studirao pravo, teologiju i retoriku, napusti svećenički pozivi kao samoukse posveti učenju violine. Nakon samo nekoliko godina postaje član profesionalnog orkestra u Anconi i ubrzo potom umjetnički rukovoditelj orkestra u Padovi. S godinama je manje svirao, a više se posvetio teorijskom i pedagoškom radu, utemeljivši vlastitu violinsku školu koja postaje svjetski poznata. Prema riječima Marija Korunića: „Tartini možda nije čudo od djeteta, ali je svakako čudo od čovjeka!“ Prvi opus objavio je tek 1734. u Amsterdamu, ali do sada nikome nije uspjelo utvrditi kronologiju nastanka tada objavljenih djela, kao ni kasnijih. Pokušaj kronologije nastanka koncerata objavio je Minos Dounias još 1935. u Berlinu, prema kojemu Koncert za violinu i gudače u d-molu, D. 45, jedan od dva što ih je napisao u tome tonalitetu, pripada ranim Tartinijevim radovima.Počinje pjevnim Allegro assai stavkom, drugi je stavak meditativni Grave, a treći ozbiljni Presto.

Britanski skladatelj, dirigent i pijanist Benjamin Britten (Lowestoft, 22. studenoga 1913 – Aldeburgh, 4. prosinca 1976) počeo je učiti klavir s dvije godine, a prve je skladbe napisao s pet godina. U desetoj je počeo učiti svirati violu kod Audrey Alston, kojoj je posvetio svoju Jednostavnu simfoniju, op. 4. Njome je godine 1934. najavio osnovne značajke svojega ukupnog stvaralaštva, koje se ritmičkim i tematskim materijalom, nadovezuje na englesku glazbenu tradiciju, preuzimajući istovremeno i moderne skladateljske tehnike. Prema skladateljevim bilješkama u partituri, Jednostavna simfonijaje nastala na temelju skladbi koje je napisao između svoje devete i dvanaeste godine, pisanih uglavnom za klavir. Naslov prvog stavka navodi da taj barokni francuski ples treba izvoditi bučno, gotovo žestoko. "Razigrani" pizzicato drugog stavka skladatelj sugerira izvoditi što je brže moguće, a ozbiljnu Sarabandu vrlo osjećajno. Finale ponovno donosi živahno razigrani ugođaj.

 

Tatjana Čunko

 


Svi naši koncerti u ciklusu izravno se prenose na
3. programu Hrvatskog radija!