Varaždinski komorni orkestar
Augusta Cesarca 1
42000 VARAŽDIN

tel: 099 819 6398

 

 


foto : KD Sudec

novosti na vašu
 email adresu:

 

 

Četvrti koncert, nedjelja, 28. travanj 2019.
Velika dvorana HNK u Varaždinu, 19:30 sati
Obitelj Šulić
Eva Šulić, violina
Luka Šulić, violončelo

 


Program:

 

Antonio Vivaldi: La Primavera
Proljeće, Koncert u E-duru, op. 8 br. 1, RV 269
Allegro-Largo e pianissimo sempre-Allegro

Astor Piazzolla: Verano Porteño / Ljeto

Antonio Vivaldi: L'estate
Ljeto, Koncert u g-molu, op. 8 br. 2, RV 315
Allegro non molto-Adagio e piano/Presto e forte-Presto

Àstor Piazzolla: Otoño Porteño / Jesen

* * *

Antonio Vivaldi: L'autunno / Jesen, Koncert u F-duru, op. 8 br. 3, RV 293
Allegro-Adagio molto-Allegro

Astor Piazzolla: Invierno Porteño / Zima

Antonio Vivaldi: L' inverno / Zima, Koncert u f-molu, op. 8 br. 4, RV 297
Allegro non molto-Largo-Allegro

Astor Piazzolla: Primavera Porteña / Proljeće



Eva Šulić (Maribor 1997) svira violinu od svoje četvrte godine. Njezina prva profesorica bila je Zorica Todorovič u Srednjoj glazbenoj i baletnoj školi Maribor. Od 2006. do 2010. studirala je na konzervatoriju J. J. Fux u Grazu u klasi prof. Helfrieda Fistera, studij je nastavila od 2011. do 2016. na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Beču. Od 2015. studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod prof. Leonida Sorokowa, kod kojega u akademskoj godini 2018-2019. nastavlja studij violine na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču. Dobila je priliku sudjelovati na majstorskim tečajevima mnogih renomiranih violinista i pedagoga kao što su Marina Sorokowa, Anton Sorokow, Latica Honda Rosenberg, Evgenia Epshtein, Pavel Vernikov, Barnabas Kelemen, Vera Vaidman i Stefan Milenković. Kao solistica nastupila je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom RTV Slovenija, Simfonijskim orkestrom Festivala Maribor, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Simfonijskim orkestrom Hrvatske radiotelevezije. Redovito sudjeluje na natjecanjima: 2012. i 2015. postala je pobjednica slovenskog državnog natjecanja TEMSIG, a 2006. i 2009. godine dobila je apsolutnu prvu nagradu na međunarodnom natjecanju Ars Nova u Trstu u Italiji. Godine 2013. osvojila je prvu nagradu na međunarodnom natjecanju Tartini u Piranu, a 2016. je bila pobjednica natjecanja Stefanie Hohl u Beču.

Luka Šulić (Maribor 1987) svira širom svijeta kombinirajući klasične solističke izvedbe i nastupe s međunarodno poznatim duom 2CELLOS. Osvojio je niz najviših nagrada na prestižnim međunarodnim glazbenim natjecanjima uključujući Prvu i Posebnu nagradu na VII. Međunarodnom violončelističkom natjecanju Lutosławski u Varšavi 2009, Prvu nagradu na natjecanju New Talent Europske radijske unije 2006. i Prvu nagradu na natjecanju za Nagradu mecena Royal Academy of Music u Londonu 2011. Održao je brojne solističke i komorne koncerte u Europi, Južnoj Americi i Japanu u najprestižnijim dvoranama kao što su Wigmore Hall u Londonu, Concertgebouw u Amsterdamu, Musikverein i Konzerthaus u Beču. Kao solist nastupio je uz orkestre poput Njemačke radijske filharmonije, Australijskog komornog orkestra, Varšavske filharmonije, Ruskog simfonijskog orkestra i druge. S 2CELLOS Luka je održao globalne turneje sa Sirom Eltonom Johnom, u velikim sportskim dvoranama i na stadionima. Osim na
vlastitim rasprodanim turnejama po sportskim arenama 2CELLOS su nastupali i u
uglednim prostorima kao što su njujorški Madison Sqare Garden, pariška Olympia, sidnejska Opera, veronska Arena … Surađivali su sa grupama poput Red Hot Chili Peppers i Queens of the Stone Age te solo izvođačima kakvi su George Michael, Zucchero, Steve Vai i Lang Lang. Nastupali su i snimali s brojnim orkestrima kao što su Londonski simfonijski orkestar, Kraljevski filharmonijski orkestar i Sidnejski simfonijski orkestar, a pojavili su se i u glavnim svjetskim televizijskim zabavnim programima. Zajedno s pijanističkom superzvijezdom Lang Langom nastupili su na Novogodišnjem gala koncertu CCTV-a koji je gledalo više od milijarde gledatelja. Luka Šulić je svoju glazbenu naobrazbu počeo u Mariboru u petoj godini. S petnaest je postao jedan od najmlađih studenata Muzičke akademije u Zagrebu u razredu prof. Valtera Dešpalja, gdje je diplomirao s 18 godina. Studij je nastavio u Beču kod prof. Reinharda Latzka, a magistrirao je s pohvalama 2011. na Royal Academy of Music u Londonu.

Talijanski skladatelj i violinist Antonio Vivaldi (Venecija, 1678 – Beč, 1741) za života je bio podjednako cijenjen i kao violinski virtuoz i kao skladatelj, ali je nakon smrti ubrzo pao u zaborav. Ponovno ga se odgovarajuće vrednovalo tek potkraj 1920-ih, nakon otkrića većine njegovih autografskih skladba u zbirkama Nacionalne knjižnice u Torinu, od kojih je izdavačka kuća Ricordi iz Milana od 1947. nadalje objavila sabrana instrumentalna djela, njih oko 500, iz ukupne ostavštine koja obuhvaća oko 800 skladbi. Važnu skupinu instrumentalnih djela čine 230 koncerarta za violinu solo, skladanih prije svega za potrebe izvedbi u sirotištu Pietà u Veneciji, gdje je s prekidima djelovao kao maestro di violino od 1703. do 1740. Među njima su vjerojatno najpoznatija i najizvođenija Četiri godišnja doba, četiri violinska koncerta skladana oko 1720. i tiskana 1725. u Amsterdamu u zbirci od 12 koncerata za violinu pod naslovom Il cimento dell'armonia e dell'inventione. Tim je naslovom Vivaldi nastojao naglasiti iskušenja koja umjetnost postavlja razumu (pri oblikovanju djela) i mašti (pri ispunjavanju oblika sadržajem). Posebni su i po tome što ih je Vivaldi objavio s popratnim stihovima, što ih je vjerojatno sam napisao, koji razjašnjavaju koje karakteristike pojedinih godišnjih doba dočarava pojedini koncert. Kao što je svaki od četiriju koncerata sastavljen od triju stavaka (brzi-polagani-brzi), tako je svaki sonet podijeljen na tri dijela. U Manchesteru su (u Knjižnici za glazbu i
umjetnost Henry Watson) pronađeni rukopisi dionica Četiriju godišnjih doba (iz
ostavštine kardinala Pietra Ottobonija), koji su vjerojatno stariji od amsterdamskog izdanja i od njega se razlikuju po tome što su, uz sonete, u svaku dionicu upisane kratke upute koje određuju što ta dionica točno u tome trenutku opisuje. Za ilustraciju, u prvome stavku koncerta u E-duru, Proljeće, u tempu Allegro, Vivaldi u svim dionicama niže sljedeće opise: „Buđenje proljeća“, „Pjesma ptica“, „Protječu vrela“, „Grmljavina“, „Pjesma ptica“, u drugome stavku, Largo e pianissimo sempre, za svaku dionicu ima poseban opis: u dionici violine solo piše uputa „Kozar spava“, u dionicama prvih i drugih violina „Šuštanje lišća i biljaka“, u dionici viola „Pas laje“ (uz uputu: „Treba svirati uvijek veoma jako, trzajući“), a uz treći stavak, Allegro, upisan je samo podnaslov „Seoski ples“. I tako redom, uz svaki koncert... „Glavna mu je briga ipak bila“, piše jedan od komentatora, „ostvariti opće raspoloženje koje vlada uvodnim sonetom: bezbrižnu radost proljeća, zamor ljetne sparine, pjesmu i ples u jeseni koji prelaze u pijanstvo te ledeni snijeg i osjećaj hladnoće u zimi“.

Argentinski skladatelj i glazbenik Astor Piazzolla (Mar del Plata, 1921 – Buenos Aires, 1992) jedinstvena je pojava u glazbi 20. stoljeća koja osvaja svojim osebujnim stilom. Djetinjstvo je proveo u New Yorku, kao tinejdžer se vratio u Buenos Aires, gdje je na argentinskoj inačici harmonike, bandoneonu, svirao tango u orkestrima, usput stekavši i klasičnu glazbenu naobrazbu, među ostalim i kod Nadie Boulanger u Parizu. Njegovih oko 750 skladbi uglavnom je nadahnuto tangom, koji obogaćuje elementima klasične glazbe, jazza i rocka, opere, književnosti i filma. Njegova Četiri godišnja doba Buenos Airesa tek su naknadno sakupljena u suitu. Prvi je stavak, Ljeto, nastao 1965. kao scenska glazba za dramu Melenita de Oro Alberta Rodrígueza Muñoza, koju je Piazzola odmah obradio za tradicionalni tango orkestar (čiji temelj čini kvintet bandoneona, violine, električne gitare, klavira i kontrabasa). Jesen je nastala 1969, a Proljeće i Zima 1970. Klasični ansambli najčešće ta djela izvode u obradi za violinu i gudače koju je 1998. napravio Leonid Desyatnikov, a popularizirao Gidon Kremer. Desyatnikova verzija djela je zapravo obrada koja uključuje i dijelove Vivaldijevih Četiriju godišnjih doba te pasaže obrađivača koje djelo povezuju u koncertantnu suitu. Mnogi su svjetski i hrvatski solisti i ansambli već izvodili Vivaldijeva i Piazzollina Godišnja doba zajedno, a Kremer ih je prvi počeo izvoditi zajedno redom kako ih Eva i Luka Šulić izvode na ovom koncertu. Večerašnja je izvedba, međutim, jedinstvena po tome što Vivaldijeve koncerte za violinu Luka Šulić svira na violončelu.

Tatjana Čunko

Sastav orkestra:

Violine: Ivana Penić-Defar, Saša Borčić Reba, Anđelko Ilčić, Petar Haluza, Lana Adamović, Ivana Žvan, Ivana Šambar, Tomislav Vitković, Slavko Vinceković, Ladislav Ilčić, Dragana Tomić
Viole: Milan Čunko, Martina Pustički, Krešimir Ferenčina, Marija Andrejaš
Violončela: Krešimir Lazar, Dora Kuzmin Maković, Matej Ilčić, Lidija Suchanek
Kontrabas: Saša Špoljar, Helena Babić
Čembalo: Krešimir Has


Svi naši koncerti u ciklusu izravno se prenose na
3. programu Hrvatskog radija!