Varaždinski komorni orkestar
Augusta Cesarca 1
42000 VARAŽDIN

tel: 099 819 6398

 

 


foto : KD Sudec

novosti na vašu
 email adresu:

 

 

Četvrti koncert, nedjelja, 15. travanj 2018. 19:30h
Ivana Penić Defar, konc. majstor i umjetničko vodstvo
Alfredo Ferre Martinez, violončelo

 



Program:
Franz Schubert: Allegro assai, stavak za gudački kvartet
u c-molu, D. 703


Joseph Haydn: Koncert za violončelo i orkestar u C-duru, Hob. VIIb:1
Allegro moderato
Adagio
Rondo: Allegro

***

Franz Schubert: 14. gudački kvartet u d-molu,
D- 810, "Smrt i djevojka"

Allegro
Andante con moto
Scherzo: Allegro molto
Presto

 


Ivana Penić Defar (Zagreb, 1972) počela je učiti violinu na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog. Diplomirala je 1995. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Silvana Kuzmina. Još za vrijeme studija surađuje s brojnim komornim ansamblima te je bila članica nekoliko međunarodnih studentskih orkestara (Mediteranski orkestar, Junge Österreichische Philharmonie, Ost-West Jugend Symphonie Orchester) gdje je usavršavala orkestralno i komorno muziciranje. Nakon studija usavršavala se na Universität für Musik und darstellende Kunstu Grazu gdje je i magistrirala u klasi Christosa Polyzoidesa i Ulrike Danhoffer. Također se usavršavala na brojnim seminarima (M. Fedotov, R. Staar, N. Gleb). Članica je Simfonijskog orkestra HRT-a od 1995: 2000. godinepostaje zamjenica koncertnog majstora, a od 2018. je voditeljica dionice drugih violina. Bila je stalna članica Zagrebačkih solista (2005- 2010), a zatim dvije sezone koncertna majstorica Hrvatskog komornog orkestra. Od 2012. prva je violinistica Kvarteta Rucner s kojim svake godine nastupa u ciklusu Godišnja doba te na mnogim gostovanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Nastupala je kao solistica uz Puhački orkestar HV-a, Hrvatski komorni orkestar, Zagrebačke soliste i Varaždinski komorni orkestar. Članica je udruge Glazbene priče kojom se djeca educiraju i upoznaju s ljepotama klasične glazbe.
S Varaždinskim komornim orkestrom Ivana Penić-Defar je počela surađivati kao gostujuća članica još kao studentica, a ta se suradnja nastavila uz povremene prekide do danas, kada je stalna članica, a od 2013. i kao jedna od koncertnih majstorica.


Španjolski violončelist Alfredo Ferre Martinez (Elda, 1994), pobjednik 6. Međunarodnog violončelističkog natjecanja Antonio Janigro, osvojio je na tome natjecanju, u veljači 2016. u Zagrebu, još četiri posebne nagrade, među kojima i koncert u pretplatničkoj sezoni kojim ga nagrađuje Varaždinski komorni orkestar. Dobitnik brojnih španjolskih nacionalnih nagrada, violončelo je počeo učiti na konzervatoriju u rodnome gradu, a nastavio na čuvenoj Visokog glazbenoj školi kraljice Sofije u Madridu u razredima Natalije Šahovske i Michala Dmočovskog, te Ivana Monighettija. Godine 2015. primio je od kraljice Sofije, po kojoj je škola nazvana, nagradu za najboljeg studenta violončela, a nedavno je primio nagradu Jean Nicolas Firmenich na festivalu Verbier. Trenutno je student Ivana Monighettija i Sol Gabette na Muzičkoj akademiji u Baselu. Kao solist je do sada nastupao u Madridu, Barceloni, Alicanteu, Santanderu, Zagrebu, Conquesu i Dominikanskoj Republici uz Akademski orkestar Kraljice Sofije, Lűneburški barokni orkestar, Simfonijski orkestar Elche, Orkestar Juan Pablo Duarte, Simfonijski orkestar HRT-a i Zagrebačke soliste, pod ravnanjem Zubina Mehte, Gűntera Pichlera, Juanjoa Mene, Gabora Takacs-Nagyja i Heinza Holligera. Sudjelovao je na festivalima u Verbieru, Kronbergu, Encuentro de musica u Santanderu i La lumiere du Roman u Conquesu. Nakon Varaždina očekuju ga nastupi s orkestrom YES u Švicarskoj i recitali u Španjolskoj, Švicarskoj i Italiji. Svira na violončelu majstora Stefana Scarampelle (Mantova, 1905) zahvaljujući zakladi Boubo-Music.


Austrijski skladatelj njemačkoga podrijetla, Joseph Haydn (Rohrau, 1732. – Beč, 1809) počeo je privatno učiti glazbu već s pet godina, a s osam je nastavio školovanje kao član zbora bečke crkve sv. Stjepana. Nakon što mu je glas mutirao, teško je živio od podučavanja sve do 1761. kada ga princ Paul Esterhazy zapošljava kao zamjenika kapelnikau Eisenstadtu. Haydn je ostao u službi kod Esterhazyjevih sljedećih 30 godina, najviše u palači Esterhaza, smještenoju osami na Nežiderskom jezerugdje, kako je navodno rekao: „nije bilo nikoga u blizini da na me utječe, pa sam morao postati originalan“. Njegove su obveze bile brojne: vodio je brigu o dvorskim glazbenicima, dirigirao orkestralnim i opernim izvedbama, svirao komornu glazbu i neprestano skladao djela brojnih žanrova. Najvažnijima se smatraju njegove simfonije i gudački kvarteti, ali važna je djela ostvario i na području oratorija, misa i opera. Uživao je istražujući mogućnosti solističkih glazbala i virtuoznost članova orkestra Esterhaze, stvorivši brojne koncerte, od kojih su mnogi izgubljeni. Među njegova najvažnija koncertantna djela pripada Koncert za violončelo u C-duru, HVIIb:1, kao što je pokazao pronalazak više od dva stoljeća zagubljene partiture toga djela u Praškom nacionalnom muzeju godine 1961. Bilo je to „najveće muzikološko otkriće nakon Drugoga svjetskog rata“ (češkoga muzikologa Oldricha Pulkerta), a samo djelo pokazalo je da je Haydn bio iznimno sposoban skladatelj koncerata već na samome početku karijere. Prvu suvremenu izvedbu djela priredili su Miloš Sadlo i Češki radijski orkestar pod ravnanjem Charlesa Mackerrasa, 1. svibnja 1962. u Pragu, nakon koje je ubrzo postao jedan od najčešće izvođenih koncerata uopće. Pretpostavlja se da je Koncert nastao između 1761. i 1765. za violončelista Josepha Weigla, koji je 1761. postao član orkestra u Esterhazy. Iako nije toliko zahtjevno djelo kao što je to poznatiji Haydnov drugi Koncert za violončelo u D-duru, i njegova je solistička dionica virtuozna. Prvi je stavak, Moderato, u prijelaznom je obliku barokne ritornello forme prema sonatnome obliku, u čijem je razvoju Haydn imao velikog udjela. Drugi je stavak polagani trodijelni Adagio, a finale, Allegro molto, je klasičnog sonatnog oblika.


Prvi izraziti predstavnik romantizma u glazbi, austrijski skladatelj Franz Schubert (Beč, 1797. – Beč, 1828), u bogatu je tradiciju bečkoga klasicizma koji je bio na zalasku unio romantičarsku senzibilnost. Pokazavši rano veliku nadarenost, glazbeno je obrazovanje dobio u zboru bečke Dvorske kapele i privatnom podukom kod Antonija Salierija. Karijeru je počeo kao pomoćni učitelj na očevoj školi, da bi od 1817. djelovao kao slobodni umjetnik bez stalnog izvora prihoda. Komponirajući brzo, u kratko je vrijeme stvorio velik opus, u kojemu se posebno ističu solo pjesme i klavirske minijature, sedam dovršenih simfonija, nekoliko glazbenoscenskih djela te petnaest gudačkih kvarteta. Skladao ih je tijekom cijelog stvaralačkog vijeka, počevši 1810. i to za kućni ansambl u kojemu su violine svirali braća Ignaz i Ferdinand, violončelo otac, a dionicu viole svirao je skladatelj. Posljednji je kvartet dovršio 1826, dvije godine prije smrti. U tih 16 godina Schubert je mijenjao odnos prema gudačkome kvartetu, naročito pred kraj 1820, pod utjecajem Beethovenovih gudačkih kvarteta objavljenih nakon 1816. Prvi takav pokušaj promjene kvartetskog sloga iz klasicističkog djela za kućno muziciranje u skladbu romantičkoga stila za profesionalne ansamble je stavakAllegro assai u c-molu, D 703, što ga je napisao u prosincu 1820.Ne zna se zašto djelo nije dovršio, jer je to jedan od njegovih najimpresivnijih instrumentalnih stavaka, velikoga raspona izražajnosti u dobro izbalansiranoj cjelini. Prva poznata izvedba stavka zabilježena je 1867, a tri godine nakon toga stavak je i tiskan. Četiri godine poslije, 1824, Schubert piše dva velika djela za gudački kvartet za koje inspiraciju i glazbene ideje pronalazi u svojim solo pjesmama i glazbenoscenskim djelima. To su 13. gudački kvartet u a-molu, u čijem drugome stavku koristi temu iz scenske glazbe za dramu Rosamunde (skladanu 1823) i 14. gudački kvartet u d-molu, u kojemu za temu drugoga stavka uzima melodiju svoje solo pjesme Smrt i djevojka, skladane 1817. na stihove Mathiasa Claudiusa. Pjesma donosi dijalog Djevojke i Smrti, u kojemu Smrt ustrašenu Djevojku tješi da joj donosi samo miran san. Prvi stavak kvarteta, Allegro, počinje fortissimo motivom sva četiri glazbala, koji će postati ritmički leitmotiv napetostii poveznica melodijskog materijala. Drugi stavak, Andante con moto, niz je od pet varijacija teme Smrti, u kojima violine igraju ulogu Djevojke, a viole i violončela Smrti. Treći stavak, Scherzo, demonski je ples Smrti, a završni Prestopredstavlja njezin konačni noćni pohod opsesivno energičnom ritmičkom figurom. Iznenadni prekid najavljuje nastup lažne druge teme, posljednje metamorfoze teme Smrti, koja vodi do impresivne reprize. Coda u tempu prestissimo furiozno juri do dvaju snažnih završnih akorada.


Tatjana Čunko

 


Svi naši koncerti u ciklusu izravno se prenose na
3. programu Hrvatskog radija!