|
Peti koncert, nedjelja, 2. lipanj 2019.
Velika
dvorana HNK u Varaždinu, 19:30 sati
Luka Ljubas, violina
Ivan
Josip Skender, dirigent
Program:
Bruno Bjelinski: Musik ist unser Trost, elegija za
gudače
Wolfgang Amadeus Mozart: 5. koncert za violinu i orkestar
u A-duru, KV. 219
Allegro aperto
Adagio
Rondeau. Tempo di
Menuetto
* * *
Wolfgang Amadeus Mozart: 29. simfonija u
A-duru, KV. 201/186a
Allegro moderato
Andante
Menuetto & Trio
Allegro con spirit
Ivan Josip Skender (Varaždin, 1981) Opću gimnaziju i
srednju glazbenu školu u Varaždinu upisuje sa samo 12 godina. Nakon
mature 1997. godine upisao je studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu, u klasi prof. Željka Brkanovića kao najmlađi student
kompozicije u povijesti Akademije. Godine 1999. upisao je paralelni
studij dirigiranja u klasi prof. Vjekoslava Šuteja.
Usavršavao se na
seminarima i radionicama iz dirigiranja (Klaus Arp, Bertrand de Billy,
Zubin Mehta i dr.) i kompozicije (Michael Jarell, Joszef Soproni).
Dobitnik je Rektorove nagrade za skladbu Heads and Tails. Od 2010. do
2012. pohađao je dvogodišnji postdiplomski studij orkestralnog
dirigiranja u Beču u klasi prof.
Uroša Lajovica. Skladbe su mu
izvođene u gotovo svim zemljama zapadne i srednje Europe, te u SAD,
Kanadi i Meksiku. 2011. godine je skladao svoje najopsežnije djelo,
operu Šuma Striborova koja je praizvedena u Hrvatskom narodnom kazalištu
Ivana pl. Zajca u Rijeci u sklopu Muzičkog biennala Zagreb, te je
doživjela brojne izvedbe u samo godinu dana svog postojanja. Bio je prvi
skladatelj - predstavnik Hrvatske na europskom multimedijskom festivalu
MusMA (Music Masters on Air) 2012. Laureat je stipendije Rudolf i
Brigita Matz za mlade skladatelje. Kao dirigent surađivao je sa brojnim
hrvatskim i stranim orkestrima i zborovima (Simfonijski orkestar
austrijske radiotelevizije, Canadian Sinfonietta, operni ansambl
Staatsheatera u Braunschweigu, Hrvatski barokni ansambl, Zagrebačka
filharmonija, Varaždinski komorni orkestar, ansambl Nacionalne Opere i
Baleta Tirana, Dubrovački simfonijski orkestar, Karlovački komorni
orkestar, Zagrebački orkestar mladih, Zbor i orkestar HRT-a, Akademski
zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma). Zbor Palma je pod njegovim
vodstvom osvojio prvu nagradu na državnom natjecanju pjevačkih zborova u
Zagrebu 2006., 2008., 2010. i 2012. te posebnu nagradu Hrvatskog društva
skladatelja za najbolju izvedbu skladbe hrvatskog autora 2008. Na
međunarodnom festivalu zborova u Ohridu 2009. i na međunarodnom
festivalu zborova u Pragu 2011. osvaja prve nagrade i posebne nagrade
žirija. Bio je jedan od pokretača i prvi zborovođa Djevojačkog zbora
Hrvatske 2011. U dirigentskoj karijeri osobito je posvećen izvedbama i
praizvedbama skladbi suvremenih hrvatskih autora, a 2012. članovi
ansambla za suvremenu glazbu Cantus izabrali su ga za stalnog dirigenta.
Od 2005. do 2014. zaposlen je u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u
Zagrebu na mjestu zborovođe te sudjeluje u svim opernim produkcijama kao
zborovođa, asistent ili dirigent. Godine 2009. postao je asistent prof.
Uroša Lajovica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U bečkom Musikvereinu
debitirao je 2011. godine, a u Operi Hrvatskoga narodnog kazališta u
Zagrebu 2012. s operom Ljubavni napitak Gaetana Donizettija. Iste godine
ravna premijerom opere Schuster von Delft Blagoja Berse, za čiju je
pripremu, redakciju partiture i izvedbu primio nagradu Društva
sveučilišnih nastavnika u Zagrebu. Debitirao je u Staatstheateru u
Braunschweigu 2016. godine izvedbom opere Tosca. Bio je umjetnički
ravnatelj Opere HNK u Zagrebu za opernu sezonu 2013./2014. Od sezone
2014./2015. do zaposlen je na funkciji dirigenta Opere HNK u Zagrebu. Na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu zaposlen je na mjestu docenta na odsjeku za
dirigiranje, udaraljke i harfu. Dobitnik je nagrade Stjepan Šulek za
kompoziciju 2017. godine za skladbu Phantasmagoria.
Luka Ljubas (Beč, 1996) zbog svoje je zrelosti u
muziciranju, lakoće kojom svira i posebnog tona jedan od
najtalentiranijih glazbenika svoje generacije. Rođen je u
hrvatsko-japanskoj obitelji glazbenika. U dobi od 4 godine od svoje
majke dobiva prvu glazbenu poduku a nakon toga i na glazbenoj školi
Margareten u Beču u klasi prof. Arkadija Vinokourova. Godine 2006.
počinje studij na Koruškom državnom konzervatoriju u klasi prof Briana
Finlaysona. Od 2012. godine Luka pohađa Glazbeno sveučilište u Beču u
klasi prof. Gerharda
Schulza. Usavršava se na majstorskim tečajevima
kod Tanje Becker-Bender, Shamuela Aškenazija, Soo-Ock Kim, Pavela
Vernikova, Eszter Haffner, Igora Ozima, Rodneya Frienda, Viktora
Tretjakova i Yuzuko Horigome. Tijekom svoje karijere nastupao je u
Austriji, najčešće u bečkom Konzerthausu i Musikvereinu, a i na brojnim
međunarodnim pozornicama (u Armeniji, Sloveniji, Italiji, Japanu i
Hrvatskoj). Svirao je kao solist sa Zagrebačkom filharmonijom,
Simfonijskim orkestrom HRT-a, Bečkim komornim orkestrom, Koruškim
simfonijskim orkestrom,
Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, bečkim
orkestrom Mozart, Simfonijskim orkestrom Artsakh, orkestrima Schoenbrunn
Palace i Academia Ars Musicae, Orkestrom Padove i Veneta, koruškim Novim
komornim orkestrom i komornim orkestrom Krems. Nastupao je uz pratnju
mnogih poznatih dirigenata, kao što su Kevin John Edusei, Eduard
Strausser, Uroš Lajovic, Moritz Gnann, Tonči Bilić, Alexander Soddy,
Guido Mancusi, Christian Schulz, Johannes Wildner, Noorman Widjaja,
Aleksej Kornienko, Taejung Lee, Marta Gardolinska, Christian Birnbaum i
drugima. Usavršava se na majstorskim tečajevima kod Tanje Becker-Bender,
Shamuel Aškenazi, Soo-Ock Kim, Pavel Vernikov, Eszter Haffner, Igor
Ozim, Rodney Friend, Viktor Tretjakov i Yuzuko Horigome. Luka Ljubas je
dobitnik brojnih nagrada, uključujući i nekoliko prvih i specijalnih
nagrada. Neke od njih su: Prva nagrada na natjecanju Prima la Musica,
Prva nagrada na 10. Međunarodnom natjecanju u Padovi 2013, posebno
priznanje Koruškog konzervatorija u Klagenfurtu, kao i posebna nagrada
Sveučilišta za glazbu i primjenjene umjetnosti u Beču. Prvi je put
privukao širu pozornost javnosti nakon što je 2017. osvojio Prvu nagradu
na Međunarodnom violinističkom natjecanju Vaclav Huml kao prvi Hrvat u
40-godišnjoj povijesti toga natjecanja kome je to pošlo za rukom,
istovremeno osvojivsi i sve posebne nagrade! Iste je godine dobio
nagradu Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži i nagradu Zagrebačke
filharmonije za najboljeg mladog glazbenika u 2017. godini.
Odnedavno
se također bavi i pedagoškim radom, uz ostalo i kao predavač na Muzičkoj
ljetnoj akademiji u austrijskom Feldkirchenu. Luka njeguje i komornu
glazbu sa umjetnicima kao sto su Erwin Kropfitsch, Jeremijas Fliedl,
Rohan De Silva, Mark Kinkaid, Nađa Höbarth i Ekaterina Rumyantseva. Od
2014. godine Luka svira na violini Giovannija Battiste Guadagninija iz
1783-1785 godine, čuvene torinske graditeljske violinističke škole, koju
mu je na neograničeno korištenje ustupila Londonska glazbena kuća Beare
Violin Society.
Nakon uspješno položene audicije u veljači ove
godine, od rujna 2019. Luka će postati punopravni član orkestra Bečke
državne opere i Bečkih filharmoničara, a očekuju ga i debitantski nastup
u njujorškom Carnegie Hallu te koncerti na Glazbenom festivalu Chelsea,
nekoliko recitala i koncerti u Klagenfurtu, Ljubljani, Sarajevu …
Hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski (Trst, 1909-Silba,
1992) u Zagrebu je diplomirao i doktorirao pravo te studirao kompoziciju
na Muzičkoj akademiji u klasi Blagoja Berse, te Frana Lhote i Franje
Dugana. Do Drugog svjetskog rata djelovao je kao sudski i odvjetnički
pripravnik, početkom rata je interniran, a od jeseni 1943. priključio se
partizanima djelujući naizmjence na Visu i u Bariju. Od jeseni 1945. do
umirovljenja 1977. bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kao
iznimno plodan skladatelj simfonija, solističkih koncerata, komornih,
klavirskih, vokalnih i glazbenoscenskih djela, Bjelinski je razvio
prepoznatljiv individualni stil neoklasicističkih obilježja, privržen
tonalitetu i klasičnim oblicima, jasnoj melodici, polifonim tehnikama te
neobaroknoj motoričnosti. Sva ta obilježja, osim motoričnosti, prisutna
su i u Elegiji za gudački orkestar Die Musik ist unser Trost / Glazba je
naša utjeha. Motoričnost tu ustupa mjesto elegičnoj pjevnosti u finome
polifonom ispreplitanju dionica gudača, od kojih Bjelinski violončelu i
violini te dvjema violinama zajedno nekoliko puta povjerava istaknutije
solističke nastupe, da bi u završnome dijelu violina i violončelo ostali
na trenutak jedini sugovornici. Elegija završava koralom na čijem kraju
se tužno smješka pikardijska terca.
Jedan od trojice glavnih predstavnika bečke klasike, Wolfgang
Amadeus Mozart (Salzburg 1756-Beč, 1791) je opće i glazbeno
obrazovanje dobio od oca Leopolda, uz čiju je pomoć već u dobi od 13
godina stekao ugled i kao skladatelj i interpret. Kao „čudo od djeteta“
predstavio se nizom turneja širom Europe, da bi 1773, u svojoj
sedamnaestoj godini, postao koncertni majstor dvorskog orkestra biskupa
Colloreda u Salzburgu. U tome razdoblju (1773-1776) stvara pet koncerata
za violinu, od kojih Peti koncert u A-duru, K. 219, dovršen 20. prosinca
1775., dobiva naziv Turski, zbog iznenađujuće žestine središnje bučne
epizode orkestra u završnome Rondu. I prvi je stavak, sonatni Allegro
aperto, pun naglih izmjena nježnosti i grubosti, dok je središnji Adagio
primjer čiste jednostavnosti i nevinosti. Taj se koncert smatra vrhuncem
Mozartovih koncertantnih djela toga razdoblja, a svakako je posljednji
od njegovih violinskih koncerata koji su sačuvani u čistom i
neosporavanom obliku. U istome razdoblju, početkom 1774, nastaje i 29.
simfonija u A-duru, K. 201/186a, jedna od najpoznatijih Mozartovih ranih
simfonija, u kojima osamnaestgodišnji skladatelj mijenja svoj mladalački
simfonijski stil i počinje stvarati djela koja se već po savršenstvu
mogu uspoređivati s njegovim zadnjim simfonijama. Usprkos skromnoj
instrumentaciji, koja – kao i u Petom koncertu za violinu – uz gudače
koristi samo dvije oboe i dva roga – Mozart u prvome stavku, sonatnom
Allegro moderato, dobiva snagu izražajnosti korištenjem imitacija, da bi
u trodijelnom drugom stavku, Andante, profinjenim odnosima gudača i
puhača dao komorni karakter. Menuet donosi kontraste ljupkosti i
žestine, a produhovljeni završni sonatni Allegro con spirito, prema
mišljenju skladateljeva biografa Einsteina, ima najbogatiju i
najdramatičniju provedbu koju je Mozart do tada napisao.
Tatjana Čunko
sastav orkestra:
Violine: Dunja Bontek koncertmajstorica, Ivana
Penić-Defar, Anđelko Ilčić, Petar Haluza, Saša Borčić Reba, Lana
Adamović, Ivana Šambar, Tomislav Vitković, Slavko Vinceković, Ladislav
Ilčić, Melita Šafran
Viole: Milan Čunko, Martina Pustički, Tajana
Škorić
Violončela: Krešimir Lazar, Dora Kuzmin Maković, Davor Gluhak
Kontrabas: Saša Špoljar
Oboe: Jelena Ilčić, Dunja Čolić
Rogovi:
Marko Novak, Miro Markuš
|
